Paraliza sna je verovatno jedno od najstrašnijih ljudskih iskustava. Probudite se usred noći sa osećajem da ste paralizovani, samo možete da vidite. A, u jednom broju slučajeva, i ono što ugledate ili čije prisustvo osetite, generiše strah. Silueta, duh..Čujete šumove, glasove, mrmljanje, siktanje, zujanje, pa čak i urlikanje..Možda osećate da Vas neko gura u jastuk ili Vam „sedi“ na grudima.. Teško dišete, znojite se, boli glava ili mišići, paranoišete..Vikali biste i zvali nekoga u pomoć, ali ne možete..
Šta je paraliza sna?
Paraliza sna je privremeno stanje, na početku sna, ili pak pri buđenju, gde je osoba svesna svega, ali ne može da se pomeri, niti da govori. Traje od nekoliko, pa do 20 minuta. Objašnjava se naglim prekidom REM sna. REM faza je poznata po svojim živim snovima. Kao adaptivni mehanizam, da ne bismo „realizovali“ te žive snove, objašnjava se pad tonusa mišića, čime se izbegava da povredimo sebe i druge. Paraliza sna se dešava kada je telo još paralisano, a mi smo probuđeni u fazi intenzivnih snova ..Ubrzano je disanje i srčani otkucaji..
REM je faza od izuzetnog značaja za emocionalnu proradu iskustava, koncentraciju i pamćenje, te očuvanje imunog sistema.
Koje vrste paralize sna postoje?
Prema učestalosti:
- izolovana: procenjuje se da oko 30% populacije jednom u životu doživi paralizu sna; javlja se kao rezultat umora, stresa, ne kao rezultat mentalnih problema
- ponavljajuća: kod anksioznih, paničnih osoba, PTSPja, narkolepsije, zloupotrebe supstanci

Prema tome kada se dešava:
- pri tonjenju u san: pri padu tonusa mišića i pripreme za REM, svest neplanirano ostaje budna
- pri buđenju iz sna: češće se javlja, mišićna paralizovanost opstaje, a osoba postaje svesna
Prema pojavnim karakteristikama:
- halucinacije uljeza: osoba ima utisak prisustva neke strane, demonske sile u sobi, koja hoće da joj naudi, čuje kvaku na vratima, korake u sobi, disanje, vidi senke, duholika bića
- Incubus halucinacije: osećaj da nas neko davi, što je zapravo povezano sa otežanim disanjem tokom paralize sna
- vestibularno-motorne halucinacije: nerealni osećaj kretanja tela, recimo da letimo, levitaramo, propadamo, ili doživljaj izmeštanja iz sopstvenog tela, posmatranja sebe van svog tela
Nekada se, umesto uljeza, mogu videti benevolentne figure, npr neko od predaka sa kojima smo imali dobru konekciju.
Iskustvo iz više čula doprinosi realnosti iskustva.
Kod koga se javlja paraliza sna?
- u stanjima umora i stresa
- kod ljudi koji imaju hipertenziju
- kod ljudi sa opstruktivnom slip apneom
- kod ljudi koji imaju narkolepsiju
- kod ljudi koji imaju nesanicu
- kod ljudi koji često doživljavaju noćne more, lucidne snove
- kod ljudi sa sedelačkim načinom života
- kod ljudi sa džetom-legom
- kod ljudi koji imaju smenski rad
- kod ljudi koji imaju jaku veru u paranormalno
- kod hronično anksioznih
- kod ljudi koji doživljavaju napade panike
- kod ljudi sa posttraumatskim stresnim poremećajem
- kod ljudi sa bipolarnim poremećajem
- kod ljudi koji zloupotrebljavaju supstance
- kod nekih terapija za ADHD
Kako se na biološkom nivou objašnjava ono što se dešava sa nama tokom paralize sna?
Preteranom aktivnošću amigdale, koja je naš centar straha, i smanjenom aktivnošću prefrontalnog korteksa, koji ne da da se razluči šta je stvarnosrt, a šta fantazija.
Šta se dešava ukoliko probudite osobu tokom doživljavanja paralize sna?
Osobu možete bezbedno probuditi tokom paralize sna. Ako je dodirnete i pričate joj, to joj može pomoći da vrati pokrete. Neće znati da Vam opiše šta doživljava, niti moći da Vam opiše pokretom dok je u epizodi.
Zašto ljudi imaju problem da priznaju sa čime se suočavaju?
Osobe koje doživljavaju paralizu sna boje se da će ih drugi okarakterisati kao lude, ili kao sujeverne, zato prećutkuju svoja iskustva. U kulturi nekih naroda, naročito istočnjačkih, paraliza sna dobija spiritualnu konotaciju. Zapadnjačka paradigma je sklona da sve objašnjava sa naučnog aspekta i potcenjuje značaj narodnih verovanja. Pojavno, iskustva paralize sna su kroskulturalno konzistentna, sa razlikama u tumačenju proživljenih iskustava.
Šta možete da uradite u trenucima suočavanja?
- da promenite značenje događaja, ono što izgleda kao napad, u stvarnosti je samo obmana našeg uma..
- da se usmerite na nešto pozitivno, npr sliku drage osobe ili mesta koje je Vama opuštajuće..
- da opustite mišiće i ne pokušavate da mrdate (postoje i oprečna mišljenja, ali to je verovatno uslovljeno psihologijom individue, gde se skoncentrišete na neki deo tela, recimo prst i samo njega pokušate da pomerite)
Ono što inače možete da uradite..
Nakon proživljenog iskustva, osoba, preplašena onim što je doživela, proverava sobu, ili drži svetlo upaljenom, ili sebe prisilno budnom, što kroz vreme može dovesti do iscrpljenja i razvijanja anksioznosti oko iskustva. Nekada čak doživljava da je žrtva vrlo nasilnog fizičkog napada.Ako su epizode paralize sna ponavljajuće, trebalo bi da se obratite stručnom licu. Takođe možete da:
- povedete računa o higijeni sna
- ako ste pod stresom, a i inače, koristite relaksirajuće tehnike, te
- meditaciju
- fizičku aktivnost
- ukoliko je neko od gore opisanih psihičkih stanja u pozadini problema, najviše postižete radom na tom stanju i regulacijom njega
Istina je da tokom paralize sna nemate kontrolu nad telom, ali imate nad umom. Ono što prolazite bitno je da shvatite kao igricu Vašeg mozga i date joj prostora da se odvije i prođe, bez odupiranja i odgurivanja. Deluje lako, ali put ka prihvatanju istog kao takvog nimalo nije lak. Ako Vam je preplavljujuće, zastrašujuće iskustvo koje doživljavate, javite se stručnom licu kako biste zajedno iznalazili put suočenja sa istim.
Danka Žerađanin,
psiholog i RE&KBT psihoterapeut
kontakt: 069/ 22 76 871
psihocentrum@gmail.com
izvor naslovne slike: Alexandr Zhukovskyi, Pexels
izvor slike u tekstu: cottonbro studio, Pexels