Po istraživanjima od depresije 1,5- 3 puta više obolevaju žene. Rizik za razvoj depresije ne zavisi od rase ili etničke pripadnosti, pokazuje se stabilnim u istraživanjima različitih kultura, rasa, te etničkih grupa. Ni sociekonomski status ne igra značajnu ulogu. 
Koji faktori rizika mogu doprineti većoj učestalosti depresije kod žena?
- Hormonalni (estrogen i progesteron utiču na neurotransmitere, na neuroendokrini i sistem za regulaciju cirkadijalnog ritma, a koji su svi značajni kod poremećaja raspoloženja)
- u prilog uticaja hormona na razvoj depresivnih simptoma govore simptomi depresije koji bivaju izraženiji u periodima hormonalnih promena i kolebanja kod žena: predmenstrualnom (do nivoa predmenstrualnog disforičnog sindroma), periodu trudnoće i nakon njega (do postpartalne depresije) i periou pre i u samoj menomapauzi (posebno perimenopauze)
- drugi hormonalni faktori su polne razlike u hipotalamo-hipofizno-adrenalnoj osi i funkcji štitne žlezde
2. Razlike u socijalizaciji
Od malena žene se odgajaju da budu više brižne i osetljive na mišljenje drugih, dok muškarci da budu jaki i nezavisni, suze za njih nisu poželjne, a neguju se čvrstina i stoicizam, te neispoljavanje osećanja, što značajno može uticati na razlike u ispoljavanju depresije kod muškaraca i žena.
3. Različite uloge u društvu
Žene, bilo da su domaćice, ili i domaćice i zaposlene , suočavaju se sa nevrednovanjem sopstvene uloge. U ulozi domaćice, često su suočene sa komentarima „Pa šta ti to radiš?“, dok su na radnom mestu neretko diskriminisane, nejednako tretirane, potcenjene. Tu je i konflikt između uloge majke i domaćice i uloge zaposlene žene, tj potreba za usklađivanjem ovih uloga.
4. Stresni životni događaji
Žene su u većem riziku da dožive više stresnih događaja i osetljivije su na njih. Rizik za češće doživljavanje stresnih događaja može proisticati iz veće osetljivosti žena na stresore u međuljudskim odnosima.
5. Korišćenje različitih stilova za prevazilaženje stresnih situacija
Žene, u borbi sa stresom, koriste strategije usmerene na emocije, na samu analizu, često i stalno ponovno „prolaženje“ kroz događaj, dok su muškarci više orijentisani na praktično rešavanje problema ili na aktivnosti koje će im skrenuti misli.
Do sada smo govorili o faktorima koji mogu doprineti većoj učestalosti depresije među ženama nego među muškarcima. Gorepomenute razlike doprinose i različitom ispoljavanju depresivnih simptoma kod muškaraca i žena.
Kako se depresija ispoljava kod muškaraca?
Kod muškaraca, depresija neretko pokazuje sliku:
- iritabilnosti
- besnih, eksplozivnih ispada
- poremećaja spavanja
- rizičnih ponašanja (nesmotrene, nebezbedne, nasilniičke vožnje, rizičnog seksualnog ponašanja)
- ponašanja „bega od problema“ (prekovremenog rada, igranja video igara satima, provođenja sati u teretani,…)
A možda je sve ovo i zabluda….i razlike ustvari nema
Neki istraživači smatraju da razlike između polova nema, ili da je bar razlika mnogo manja…Osnov za takve pretpostavke nalaze u tome što će žene mnogo češće potražiti pomoć za svoje probleme i da češće pokazivati tipične znake depresije, te tako i muškarci koji se jave mogu dobiti pogrešnu dijagnozu.
Šta učiniti kada prepoznamo depresiju?
Depresija je, kakva god bila priroda ili intenzitet razlika među polovima, mentalni problem koji može rezultirati teškim posledicama na dobrobit pojedinca. Ukoliko prepoznate znake kod sebe, prva linija pomoći jeste obratiti se nekom bliskom, od poverenja, ispričati, podeliti, olakšati sebe, čuti savet. Često bliska osoba nije dovoljna za prevazići depresivne simptome, već je potrebno obratiti se stručnom licu. Nekada je psihoterapijski rad dovoljan i u tretmanu depresije pokazao se veoma efikasnim. Nekada nije i potrebno je obratiti se psihijatru radi terapije lekovima. Koja god pomoć da je potrebna, najštetnije je ćutati.
Danka Žerađanin,
psiholog i RE&KBT psihoterapeut
kontakt: 069/ 22 76 871
psihocentrum@gmail.com