Reaktivno zlostavljanje (ili, bolje rečeno, reaktivna samoodbrana)

Zamislite da živite u atmosferi stalnog zastrašivanja, pretnji, prinude, kontrole i manipulacije…

Reaktivno zlostavljanje nastaje onda kada žrtva kontinuiranog nasilja pređe sopstvenu tačku pucanja i odreaguje prema nasilniku agresivno i nasilno. Žrtva skuplja osećanja anksioznosti, povređenosti, ogorčenosti do tačke kada više ne može da se bori sa njima.

Kako sam termin može dovesti u zabludu da je žrtva zlostavljanja isto nasilnik, istraživači u ovom polju predlažu korišćenje umesnijeg termina, a to je reaktivna samoodbrana.

Kako se razlikuje ponašanje reaktivne samoodbrane i pravog zlostavljanja?

Istinsko nasilje proističe iz potrebom za moći, dominacijom i kontrolom, i sadrži svesnu nameru. Reaktivno, nasuprot njemu, nastaje onda kada je osoba konstantno izložena vređanju, omalovažavanju, eksploataciji, manipulaciji, ili pak fizičkom zlostavljanju. Žrtva nasilja obično dugo ćuti, trpeći i skupljajući u sebi. Kada unutrašnji pritisak postane neizdrživ, dolazi do vikanja, bacanja stvari, lupanja vratima, odgurivanja, udaranja, šamara,  jecanja,…Još jedna i veoma bitna razlika je da se osobe koje su izazvane na reakciju osećaju zbunjeno nakon toga. kao da to „nisu oni“, sebi strani. Sa druge strane, ponašanje istinskog nasilnika je njihov svesni izbor, oni daju sebi za pravo da tako postupaju.

Kako se objašnjava reaktivna samoodbrana?

Kao deo naše reakcije „bori se ili beži“, o kojoj smo govorili ovde, koja zapravo uključuje nekoliko mogućih scenarija. Bori se ili beži je naša reakcija na percipiranu opasnost. Naime, u objektivno opasnim ili situacijama koje samo doživljavamo kao opasne, mi reagujemo na jedan od sledećih načina:

  • borimo se – raspravljamo, vičemo, udaramo, bacamo, plačemo, branimo   
  • bežimo – napuštamo situaciju
  • zamrznemo se – „isključimo, zaledimo“, ne mogavši da odreagujemo
  • dodvoravamo se – ponašamo se kao people pleaser i, izvinjavamo se i preuzimamo krivicu, nastojeći da pridobijemo osobu kako nam više ne bi bila pretnja

Reaktivna samoodbrana se često javlja kod osoba koje su bile traumatizovane tokom odrastanja. Godine maltretiranja se talože na već davno postojeće rane. U jednom trenutku, kada je pređena crvena linija, eksplodirate.

Koje su karakteristike reaktivne samoodbrane?

  • takvo ponašanje nije tpično za žrtvu zlostavljanja, ona se ne oseća dobro sa njime
  • žrtva zlostavljanja inače na inicira nasilje
  • zlostavljač namerno i sistematski provocira, nastojeći da izazove reakciju žrtve, bilo privatno, bilo u javnosti
  • žrtva se oseća zbunjeno svojom reakcijom
  • oseća stid, krivicu i anksioznost nakon takve reakcije
  • počinje da sumnja u sebe i preispituje se da li je možda ona nekako doprinela ili izazvala situaciju
  • nasilnici koriste reakciju žrtve da je kontrolišu i manipulišu njome
  • ubeđuju je da je ona ustvari nasilnik, koristeći se gasligting om, o kome je bilo reči ovde…, optužujući je da je nestabilna, nasilna, da je izmislila ili uveličala nasilje,…
  • a ustvari nastoje da je ućutkaju ponašajući se defanzivno
  • pravdaju svoje ponašanje nastojeći da spreče žrtvu da ode

Koje su faze reaktivne samoodbrane?

  • početno sve u odnosu deluje dobro, ili i više nego dobro, kao „medeni mesec“, nasilnik je nežan, pažljiv, brižan, čini sve da se žrtva „ulovi“ u zamku
  • polako dolazi do promene ponašanja, emocionalnog, psihološkog, fizičkog zlostavljanja, kada nasilnik umanjuje značaj svojih postupaka, izgovara se na grešku, izvinjava
  • nasilje se polako utvrđuje, postaje učestalije, jače, širi se na razne sfere, dok se žrtva oseća zarobljeno i sve bespomoćnije
  • reaktivna samoodbrana
  • reakcija žrtve služi nasilniku za dalje „pravljenje žrtve ludom“, ona se oseća izgubljenom, sa sumnjama u sebe i, u toj konfuziji, ostaje u odnosu
  • ako žrtva osvesti začarani krug u kome se našla, to otvara prostor za pomoć, gde se obraća bliskim osobama, stručnim licima, a sve kako bi izašla iz nasilnikove mreže
  • žrtva napušta zlostavljača, prekidajući sa njim kontakt
  • takođe postoji opcija vezivanja za zlostavljača, na kome se opet može raditi ukoliko je žrtva odlučna da ide u tom pravcu

Šta su posledice reaktivne samoodbrane?

  • nasilnik predstavlja žrtvu nasilnom, ludom, preosetljivom i zato namerno koristi i provokacije u javnosti, skupljajući svedoke žrtvinog „neuravnoteženog“ ponašanja
  • to može dovesti do sumnje drugih ljudi u žrtvu, njihovo saglasje sa nasilnikom i izolaciju žrtve

ona može razviti:

  • anksioznost
  • depresiju
  • poremećaje raspoloženja
  • panične napade
  • posttraumatski stresni poremećaj
  • emocionalne slomove nakon konflikta
  • poremećaje sna
  • probleme sa koncentracijom
  • poljuljano samopouzdanje
  • pad poverenja u sebe
  • pad poverenja u druge ljude
  • telesne simptome, poput glavobolja, mišićne tenzije, stomačnih tegoba, oslabljenog imunog sistema,….

Od ključne je važnosti da se pomerite od verovanja da ste Vi krivi za nasilje. Nasilnik je radio taktički sve da Vas dovede do „ivice“. Vaša reakcija je samozaštita onda kada više niste mogli da iznesete maltretiranje. Sa tom svešću mnogo je lakše ući u proces oporavka. Međutim, ukoliko Vam je izlazak iz odnosa ili zadržavanje na zdravom putu teško, u redu je obratiti se stručnom licu, kako biste zajednički uspostavili zdravu trasu i ostali na njoj.

 

 

Danka Žerađanin,

psiholog i RE&KBT psihoterapeut

kontakt: 069/ 22 76 871

psihocentrum@gmail.com

 

izvor naslovne slike: Sasun Bughdaryan,Unsplash

izvor slike u tekstu: MART PRODUCTION, Pexels

 

 

 

 

 

 

 

 

Podelite članak

2 Comments

Leave a Reply

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

error: Sadržaj je zaštićen od kopiranja! Svi tekstovi su autorsko delo Danke Žerađanin.