Burnout (sindrom sagorevanja) podrazumeva stanje psihofizičke iscrpljenosti nakon izlaganja prolongiranom stresoru, a sa kojim osobama procenjuje da nema kapaciteta da se nosi (izbori).
Sindrom sagorevanja nije dijagnostikovan u okviru klasifikacija mentalnih poremećaja, ali to ne umanjuje njegov značaj. 
Na koje oblasti se sindrom sagorevanja odnosi?
Sindrom sagorevanja se prvenstveno vezivao za radni kontekst i pomažuće profesije ( zdravstveno osoblje, nastavnici, socijalni radnici), međutim s vremenom se shvatilo da do prezasićenja, osećaja „na ivici“ može doći i u drugom kontekstu ( recimo u patnerskom odnosu).
Kako se manifestuje sindrom sagorevanja?
Sindrom se ispoljava kroz fizičke i emocionalne simptome.
Na fizičkom planu mogu se javiti:
- hipertenzija
- gastrointestinalne tegobe
- pad imuniteta
- glavobolje
- problemi sa spavanjem
- bol u mišićima
Na psihološkom planu javlja se:
- gubitak interesovanja i zadovoljstva
- osećanje bezvrednosti
- pad koncentracije
- manjak kreativnosti
- osećaj otuđenosti
- anksioznost
- depresija, pa do..
- suicidalne ideacije
- emocionalna iscrpljenost
- gubitak motivacije
- apatičnost
- manjak energije
- pojačana razdražljivost
- nazadovanje sa učinkom
- obeshrabrenost po pitanju posla ( ili druge sfere zahvaćene burnout om)
- promena navika spavanja
- promena u stilu ishrane i količini hrane
Šta doprinosi razvoju sindroma sagorevanja?
Faktore koji olakšavaju razvoj sindroma sagorevanja možemo svrstati u dve grupe: oni koji su do samog posla koji se obavlja i oni koji su do osobe koja ga obavlja.
Faktori rizika u samom poslu su:
- nejasne same uloge u okviru posla
- manjak komunikacije u timu i sa nadređenima
- nerazumni vremenski pritisak
- doživljavanje zadatka nesavladivim
- više zadataka plasiranih odjednom
- radnikov osećaj da ga ne čuju
Faktori rizika u samoj ličnosti:
Neke osobine ličnosti, poput perfekcionizma i pesimizma pogoduju razvoju sindroma sagorevanja.
Razlika između uobičajene reakcije na stres i burnouta
U uobičajenoj reakciji na stres osoba ima uverenje da će sama situacija proći iako je trenutno turbulentna, kao i da će on/ona imati kapaciteta da se sa njome izbori, dok u okviru sindroma sagorevanja ne veruje da će se oporaviti, tj prevazići ono sa čime je suočen.
Razlika između depresije i sindroma sagorevanja
Osećanje beznadežnosti, otuđenosti, razdražljivosti u okviru burnout a se odnosi na onaj segment koji je obuhvaćen sindromom sagorevanja ( npr. posao) i sa odlaskom sa posla se umanjuju/povlače, dok se ista ova osećanja u okviru depresije odnose na sve životne segmente.
Koje su posledice sindroma sagorevanja?
Uz sindrom sagorevanja se javljaju češće i anksioznost i depresija, koje komplikuju osnovnu sliku burnout a, pa su gorepomenute suicidne misli znak i udruženog depresivnog raspoloženja. Kao disfunkcionalne načine nošenja sa problemom,neke osobe sa sindromom sagorevanja zloupotrebljavaju i alkohol i druge psihoaktivne supstance. Odnosi sa članovima porodice i prijateljima neretko bivaju narušeni.
Kako pomoći sebi ukoliko prepoznajete znake burnout a?
- Postavite sebi pitanja: Da li mogu da pozovem nekoga da mi pomogne?; Da li mogu da delegiram zaduženja?; Da li mogu da odložim nešto od obaveza?; Da li je ovo pravi posao za mene?
- Hranite se uravnoteženo
- Vežbajte
- Ustalite ritam spavanja
- Bavite se meditacijom
- Popričajte sa nekim, izrazite svoja osećanja, drugi gledaju na problem iz svoje perspektive, koja može biti pomažuća
- Razgraničite poslovno i privatno, ograničite vreme u kome ste dostupni
- Obratite se terapeutu, nekada je teško da se sami izborite sa psihološkim mukama sa kojima se suočavate. Terapeut pruža strukturu, razjašnjava okolnosti pod kojima je došlo do razvoja problema, i daje smernice za efikasnu borbu, bilo da je to promena pozicije, prilagođavanje zahtevima postojeće ili pak traženje novog posla.
Danka Žerađanin,
psiholog i RE&KBT psihoterapeut
kontakt: 069/ 22 76 871
psihocentrum@gmail.com