Za život u društvenoj zajednici stid može biti korisno osećanje. Stid kao mera neukusnih, neprimerenih, moralno upitnih akata. Socijalizacijom u određenoj sredini mi stičemo pojam o tome šta je prihvatljivo ponašanje, a šta ne, učimo se poštovanju nekih normi koje omogućavaju opstanak društvene zajednice.
Zdrav stid uči nas granicama, skromnosti, da znamo da se našalimo na sopstveni račun. 
Tema današnjeg teksta je, međutim, stid koji do te mere prožima nečiju ličnost da sakati kvalitet njenog života i zadovoljstvo životom, njeno puno življenje. Osoba ima doživljaj da je nešto inherentno pogrešno u vezi nje i taj stid deo je njenog sržnog identiteta .
Šta je toksičan stid?
O toksičnom stidu govorimo kada osoba kompletno svoje Ja doživljava duboko neadekvatnim, lošim i bezvrednim, sa pratećim osećanjima stida, krivice i poniženosti.
Kako osoba da zna da se suočava sa toksičnim stidom?
- Oseća se inferiorno, beznačajno u odnosu na druge
- Percipira sebe „neispravnom“, „neadekvatnom“
- Preterano brine o tuđem mišljenju o sebi
- Oseća se iskorišćenom, necenjenom, nepoštovanom
- Prožima je osećanje odbačenosti
- Javlja se preterana bojazan kako će izgledati u očima drugih, hoće li se ponašati neprimereno, „glupo“
- Prisutan je ekscesivan strah od vidljivosti somatskih simptoma, poput crvenjenja
- Sklanja se u socijalnim situacijama, „povlači u ćošak“kako bi bila što manje uočljiva
- Oseća prekomeran strah od izražavanja svojih stavova, mišljenja, pa i onoga što zna,u bojazni da bi moglo biti pogrešno, ismejano
- Doživljava iracionalan strah od ispoljavanja same sebe, nesigurna je oko svog identiteta
- Ima perfekcionističke težnje, previsoke moralne standarde
- Oseća da ne pripada grupi, nepoverljiva je prema drugima
Kako se ponaša osoba koja doživljava toksičan stid?
- Zauzima telesni stav povlačenja: ne gleda sagovornika u oči, obara glavu, spušta ramena
- Crveni
- Nemirna je, u treperenju, ili se pak
- Zaledi
- Muca ili pak govori previše mekim ili ispod tona glasom
- Gubi spontanost
- Izbegava da bude u centru pažnje
- Izbegava konflikte
- Izvinjava se prekomerno
- Ponaša se servilno
- Racionalizuje sopstveno ponašanje ako je recimo došlo do zaboravljanja nečeg što bi se smatralo poželjnim ili učtivim gestom (npr čestitanje rođendana)
- Plače ukoliko se oseća osramoćeno, postiđeno ili pak
- Ima besne ispade u odbrani sebe ili pak napada drugu osobu
- Nastoji da izgleda samopouzdano kako bi prikrila postojanje toksičnog stida
Koji su česti okidači za toksičan stid?
- kritikovanje osobe od strane drugih osoba
- prolaženje kroz situaciju koju doživljava neuspehom ili porazom ili
- doživljavanje razočarenje
- upoznavanje nepoznatih ljudi, mogućnost da ispadne smešna, glupa, nedoovoljno dobra
- javni nastupi, npr javni govori, sportska takmičenja, muzički nastupi, mogućnost da se obruka
- neuzvraćena ljubav
- osećanje osobe da je isključena iz grupe, nevoljena ili kao da ne pripada grupi
Šta su uzročnici toksičnog stida?
Sveprožimajuće i hronično osećanje kakav je toksičan stid ima svoje korene u periodu detinjstva, kada nismo bili adekvatno tretirani, priznati i potvrđeni kao autentična ljudska bića. Često se kaže da je jedina bezuslovna ljubav koju doživimo, u zdravim porodicama, ljubav roditelja prema detetu. Ako smo skloni slanju kritikujućih poruka detetu, poput „Vidi kako si glup/a“, „Vidi kako si nesposoban/na“, „Kakva si šeprtlja“, „Sve upropastiš“, „Kako imaš veliku glavu/uši“, to može imati dugotrajan negativan uticaj na doživljaj sebe. Zato je jako bitno da roditelj, preuzimajući tu ulogu, radi na sopstvenim nezrelostima i prevazilazi ih, kako bi bio što bolji roditelj sopstvenom detetu. Dakle, zlostavljanje, zanemarivanje ili odbacivanje deteta vodi razvoju dubokog osećanja lične neadekvatnosti. Međutim, neće sva deca koja budu na pređašnji način opisano tretirana u porodici razviti toksičan stid. Svako od nas je specifična ličnost nastala kao ishod jedinstvene interakcije gena, sredine i faktora Ja, u okviru kojih mogi činioci mogu delovati amortizujuće.
Kako se boriti sa toksičnim stidom?
Problem toksičnog stida je hroičan, što će reći nastajao je u dugom vremenskom periodu, često od samog detinjstva. Kako je njegova suština nisko samopouzdanje i samopoštovanje, najefikasniji rezultati se postižu psihoterapijskim radom. On se sastoji u prihvatanju, normalizovanju toksičnog stida nastalog u određenom životnom kontekstu, a koji utiru put njegovom prevazilaženju. Da bismo bilo šta menjali, prvenstveno moramo prihvatiti postojanje tog nečeg i sebe sa tim nečim. Potom se identifikuju u problemu prisutna osećanja, osvešćuju misli i njima prateća ponašanja i , upornošću, tolerancijom i saradnjom terapeuta i klijenta, i menjaju. Put nije lak, neretko je oscilatoran, baš onakav kakav i sam život jeste. Dugoročno rezultuje srećnijim, ispunjenijim i mirnijim životom.
Danka Žerađanin,
psiholog i RE&KBT psihoterapeut
kontakt: 069/ 22 76 871
psihocentrum@gmail.com