Laži su deo svakodnevne ljudske interakcije. Ljudska bića uče da lažu od malih nogu. 
Možemo ih shvatiti kao namerno govorenje neistine sa ciljem ubeđivanja druge osobe u istinitost rečenog (postoje i nesvesne laži, koje ćemo obrađivati posebno).
Spadaju u kompleksno socijalno ponašanje čija je motivacija mnogostruka.
Koje vrste laži razlikujemo?
Naširoko poznate tzv.bele i crne laži. Ovakav naziv nose iz asocijacije sa belom kao znakom moralne čistoće tj. crnom kao pokazateljem zlokobnih namera. Kod belih laži namera onoga ko laže je dobra, a posledice nisu ozbiljne. Kod crnih upravo je suprotno, namera je maliciozna, a posledice destruktivne. Bele laži se izriču kako bi se zaštitila osećanja drugih, ili pak iz ljubaznosti. U ove svrhe korišćene, neki ih smatraju i civilizacijskim dostignućem, znakom dobre volje i razvoja/održavanja harmonije u međuljudskim odnosima.
Da priča bude kompleksnija, nekada jedna te ista laž može biti protumačena ili kao bela, ili kao crna, zavisno od konteksta.
Goreopisane bele i crne laži mogu se nazvati i prosocijalnim i antisocijalnim lažima, što će reći prve su usmerene na zaštitu drugih i očuvanje međuljudskih odnosa, dok su druge usmerene na ličnu korist, nauštrb drugih i odnosa.
Zašto ljudi lažu?
- deca najčešće iz straha od kazne ili iz zabave (npr zakasnio sam kući jer sam odveo kući druga koga je bilo strah; iz zabave – deca provociraju različita ponašanja odraslih jer im je interesantno, testiraju granice, itsl)
odrasli da….
- izbegnu kaznu (npr prekoračenu brzinu pravdaju žurbom kod prijatelja kome nije bilo dobro)
- sačuvaju odnos (npr o tome sa kime su proveli vreme)
- zaštite drugu osobu, emocionalno ili praktično (npr da drugoj osobi lepo stoji frizura, ili ako je osoba učinila nešto zakonski kažnjivo, štite je)
- izbegnu sramotu (npr plaše se aviona, ali izbor autobusa pravdaju željom za videti različita mesta)
- sačuvaju/dobiju pripadnost određenoj socijalnoj grupi (npr navodno se slažu sa stavovima grupe, a zapravo nije tako)
- sačuvaju sliku o sebi (npr da su sami dali otkaz umesto da su dobili otkaz)
- izbegnu konflikt (npr da su platili račune)
- ne razočaraju drugu osobu (npr da su krenuli u dugo obećavanu školu jezika)
- steknu prednost u nečemu što im je važno (laganje u CVju kako bi zadovoljili zahteve/istakli se)
- dobiju blaži tretman (npr preuveličavaju probleme)
- izbegnu neprijatne situacije (npr osoba je videla nekog na zabavi koga ne želi da pozdravi i kaže pratiocu/društvu da joj se slošilo/neštp iskrslo)
- bi delovali zanimljivijim (npr bio sam na planini umesto istine o provođenju odmora kod kuće)
- što se tiče crnih laži, motivacija je opsežna, prositiče iz sopstvenih nezrelosti, nerazrešeih konflikata, kompleksa, itd (npr vrbovanje drugih osoba protiv neke osobe kojoj žele da naude, a širenjem neistina o njoj)…, svaka zapravo od gorepomenutih laži može postati destruktivna kada se zloupotrebljava..
Koga najčešće ljudi lažu?
Ispostavlja se da su žrtve laži najčešće nama bliske osobe (emotivni partneri, prijatelji, članovi porodice), što može ići u prilog viđenju laži kao sredstva za očuvanje, zaštitu odnosa ili pak druge osobe. Međutim, motivi ne moraju biti tako plemeniti, već proizilaziti iz mnogo sebičnijih razloga.
Koje su posledice laganja?
Laganje vrlo lako postane druga koža, u kojoj je čoveku udobno i sa kojom se dobro snalazi. Laži narušavaju poverenje i time socijalne odnose. Izgradnja bliskog odnosa sa nekim traži ranjivost i otvorenost, stavljanje na tacnu najdubljih delova nas. Kada to neko zloupotrebi, posledice su često dalekosežne.
Kod osobe koja laže, laži mogu ipak podstaći osećanje krivice, koje nažalost ne vodi korekciji ponašanja, već ponovnim lažima i ponovnom osećanju krivice.
Laži takođe sprečavaju da se osoba koja laže i/ili za koju lažemo suoči sa posledicama loše odluke i sa time sazreva i raste.
One su okidač za osećanja depresije, anksioznosti, doživljavanje sebe stresiranim. Ljudi koji retko lažu boljeg su mentalnog zdravlja u odnosu na ljude koji često koriste laž kao alat u socijalnim odnosima. Laž traži veliki emocionalni i kognitivi napor.
Kada je u redu lagati?
Postoje određene situacije u kojima je opravdano lagati. Kada se ljudi nalaze u situaciji ugrožavajućoj po život, osećaju ozbiljnu pretnju po sebe ili druge osobe, laž je prihvatljiva strategija za izaći iz nje.
Šta da radite ukoliko ste suočeni sa lažima?
- razmislite o tome ko Vas laže, koliko često, za šta
- pokušajte da shvatite razloge osobe koja laže
- osvestite svoje reakcije na laž
- dajte drugoj osobi priliku da objasni, nastojte da ne ulazite u vatru
- zaštitite sebe, postavite granice
- dozvolite sebi da se oporavite nakon saznanja da ste lagani, razgovarajte sa nekim od poverenja
- neretko je, u slučaju izloženosti stalnim lažima, potrebno da krenete da radite sa stručnim licem budući da osoba koja je lagana zna da plati veoma visoku emocionalnu cenu; uzmite u obzir da je i ponovna izgradnja poverenja proces koji traje, ukoliko druga osoba želi da radi na tome; ukoliko ne, i rastanak je opcija..
Danka Žerađanin,
psiholog i RE&KBT psihoterapeut
kontakt: 069/ 22 76 871
psihocentrum@gmail.com
izvor slike u tekstu: borjandreu, Freepik
izvor naslovne slike: rawpixel.com, Freepik